MOJ ADUT - BUHE

Ovo je kratka humoristicna prica koja mi se jako svidjela kada sam je prvi put procitao.
Nadam se da će se i vama svidjeti.
Da ne bih duljio vise sa svojim suhoparnim nadosiranjem i uvodom, prilazem vam pricu:

MOJ ADUT - BUHE
Story by: MANIC THROUGH THE RAIN

-Šta više bišćeš po glavi?– znala me upitati stara nakon mojih dugih seansi češkanja i kidanja kože ispod kose. Znam samo da sam to radio od nervoze, nesvjesno. A kad bi naišla neka cura koja mi se sviđala, izrovao bi čitavo čelo i napravio ranice. Kosa mi se stalno mastila. Prao sam je svako drugi dan. Ipak svaki dan bi bilo previše za muškarca poput mene.

Neki bi grizli nokte, neki se češali po jajima (omiljeni džepni bilijar), ali ja sam odlučno gnjavio glavu. Naravno, to ne bi bilo beznačajno. Uvijek sam tražio nešto, ne znam što, a stara je mislila da imam baje. Htjela me je jedne večeri, i dobro se sjećam, kad sam već bio prilegao, zaprašiti nekim praškom ''da bi spriječila bube'' kako bi ona to stručno rekla. Srećom, nanjušio sam njen mošusni parfem i spriječio je u nakani da strusi čitavu bočicu praha, sumnjive zelene boje, na moje tjeme. Ona je rekla da će poludjeti jer ne može podnijeti što to više radim svojoj glavi. Odvratio sam da je to moj problem i ničiji više.

Ali onda, i u školskim danima, i vanka, uhvatio bi sebe kako prebirem po kosi. To bi me prestravilo (ne mogu se kontrolirati!) kao i moje prijatelje koji su me začuđeno gledali. Šta je! Ne bi da kopam nos. To više nije bilo iz nervoze, nego iz dosade. A kad nije bila dosada, bila je to moja stalna navika. Neki frendovi su govorili da je to urođeno, stari da su samo godine, a buraz, k'o pametniji i stariji, da smanjim kapacitet. Pa zar to nisam pokušavao?!

I jednog sam dana odlučio, dok sam se budio s jutarnjom seansom češkanja i prhuti u nosu i očima, da prestanem s tim. Šišanje mi se činilo kao najbolja ideja.

- Zar tvoju lijepu kosu?- pitala je stara.

Vraga lijepa kosa. Koga oni lože?

I tako se ja ošišao na nulu, što više nije bilo cool, a glava mi se sjajila i isticala u masi. Svi su mi čestitali na pothvatu, pogotovo jer je bila ciča zima i inje se hvatalo za moju ćelu. Prestao sam se češkati , nakon dugih dana odvikavanja. Bilo je teško. Čak su se ukućani nudili da češkam njihove glave. Naravno, odbio sam – nije to isto. Bio sam ponosan na sebe. Ali…

…odjednom me počelo češkati po leđima, po rukama…i nogama. Svuda čovječe! Odveli me doktoru kad su uvidjeli da činim štete svom tijelu, taman kad sam pronašao razne načine češkanja: jednom rukom, s dvije, pa s kašikom , čak i četkom za kosu. Puno metoda, puno izbora. Doktor rekao da imam buhe. Pa stvarno, čovječe. Stvarno nemam sreće. Ali sam pronašao uzrok češkanju (sumnjam na psa, al' šta će garib, nije on kriv).

Nakon liječenja nisam imao što raditi, i od dosade, kao i svaki peti, ili po noktima, ili po…

Pricu napisao: Manic Through The Rain

Nadam se da vam se ova pricica svidjela.
Komentari bi bili pozeljni!!!
TNX!